Hunzi se kupaju u hladnoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stepeni  ispod nule, a i sa 65 godina rađaju djecu. Doživeti 120-tu, za njih je normalna stvar…

Situacija u ovom narodu je i dan danas takva, oboleli su rijetkost, a prosjek životne dobi – 120 godina. Hunzakuti su stari narodi, smješten na samoj granici Pakistana i Indije u dolini rijeke Hunzi koju okružuju oštre klisurine Himalaje.
Hunzi se kupaju u hladnoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stepeni ispod nule, a i sa 65 godina rađaju djecu. Doživjeti 120-tu, za njih je normalna stvar…

Mesto njihovog življenja poznato je još i kao “Oaza mladosti” zbog neverojatne dugovječnosti, ali i mladolikosti.

 Leti jedu sirovo voće i povrće, a tokom zime konzumiraju suve marelice, proklijale žitarice i ovčji sir. Postoji period kada Hunzi ne jedu apsolutno ništa. Taj je period poznat kao “gladno proljeće” kada voće još nije dozrelo i traje 2-4 mjeseca, pa Hunzi u tom periodu konzumiraju samo sok od suvih marelica.

Proteine unose u najmanjim mogućim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorija, od kojih je 50 g proteina, 36 g masti i 365 g ugljikohidrata. Iz iskustva mnogih stranaca pridošlica koji su se preselili u dolinu reke Hunze, zaključili su da je glavni faktor dugovečnog života ovog naroda – zdrava prehrana.

Jedan kineski časopis je 1984. godine opisao vrlo zanimljiv događaj. Jedan od Hunza, po imenu Said Adbul Mobuda, zbunio je sve radnike emigracijske službe na londonskom aerodromu kada je pokazao svoj pasoš . On je, naime, bio rođen 1832. godine i imao je 152 godine. Smatrao se štićenikom u zemlji Hunza, a pamtio je događaje još iz 1850. godine.

Hunzi su izrazito vitalni i spretni, pešače po 20 km dnevno i penju se po liticama bez posebnog napora.

Evo nekih recepata zbog kojih im to uspeva:

SEMENKE MARELICE:

Marelice su pune kalija i natrija, vitamina A, a sjemenke B-17 te esencijalnih masnoća i aminokiselina. Smatra se da sjemenke ovog voća liječe rak.
SIROVO VOĆE, POVRĆE i ŽITARICE:

Dio su svakodnevnog jelovnika, a od ovih se namirnica prave kruh i pite. No, termička obrada traje vrlo kratko kako bi se sačuvale nutritivne vrijednosti. Meso jedu vrlo rijetko, gotovo nikako.

ČAPATI HLEB 

Čapati je hleb  i neizostavan deo prehrane Hunza. Prave ga od brašna nastalog od cjelovitih zrna prosa i heljde. Kruh se radi od dvije šalice brašna žitarica koje Hunzi melju između dva kamena kako bi bilo što mekše (za naše prilike dostojna je zamjena integralno). Brašno se pomiješa sa 1/4 žličice soli koju su prethodno stopili s osušenim i smrvljenim povrćem (celer, mrkva…). U smjesu se dodaje pola šalice glacijalnog mlijeka ili vode obogaćene mineralima (nikako vode obogaćene CO2). U tijesto ne dodaju kvasac, tek nešto ulja. Smjesu dijele na kuglice koje razvaljaju u obliku ravnih palačinki što podsjećaju na meksičke tortilje. Nekada su ih žene pekle na kamenu, a danas u metalnim posudama. Proces je isti jer čapati peku kratko, tek koju minutu. Moderne žene Hunza u smjesu stavljaju melasu, ulje, cimet, papaju… sve što tradicionalne Hunze nisu činile.

Izvor Dnevno